Kaže se da u životu ne dobivamo ono što (mislimo da) zaslužujemo, nego ono što iskomuniciramo.
Bez obzira kakvi smo inače i koliko znamo, dobri smo onoliko koliko i naša zadnja prezentacija.
Prezentiramo čak i onda kada mi toga nismo svjesni, ali drugi jesu i to čini naš osobni brand (o kojem ću više govoriti neki drugi put) . U ovom tekstu ću se prvenstveno osvrnuti na svjesno prezentiranje.
Polazište svake prezentacije je ono što njom želimo postići. Zapitajte se – koja je njezina svrha i cilj?
Želite li publiku uvjeriti, zabaviti, informirati ili joj nešto prodati?
Kada nam je jasno što želimo postići kod publike (i što nam je dokaz da smo u tome uspjeli), sav sadržaj koji ne vodi tom cilju, trebamo izostaviti iz prezentacije. Za to nam je potrebno vrijeme i znatno promišljanje. Upravo je Mark Twain to imao na umu kada je napisao: “Nisam imao vremena napisati kratko pismo pa sam umjesto toga napisao dugačko”.
Važno je promatrati sebe i razumjeti kako prezentiramo. Jeste li znali kako više od pola informacija prenosimo vizualno, čak 55%? Putem tona glasa prenosimo 38% informacija, a riječima tek 7% . Ipak, usprkos tome što vizualitet i ton glasa imaju značajno veći utjecaj od samog sadržaja riječi, u želji da djelujemo prirodno i spontano, ne smijemo zanemariti koje misli pretačemo u riječi.
Kod prezentiranja nismo bitni mi, nego publika.
Tek kada postanemo svjesni verbalnih i neverbalnih poruka koje šaljemo, možemo sebe vidjeti očima naše publike.
Osim ako niste u nekom strogo formalnom okruženju, budite autentični i pokažite ljudsko lice. Ljudi se žele povezati sa sličnima sebi. Dobro se pripremite i ne oslanjajte puno na improviziranje. Znajte kako iza tečne izvedbe koja djeluje spontano, najčešće stoje sati i sati uvježbavanja i korigiranja, slično kao npr. kada se DJ priprema za nastup.
No ponekad, unatoč tehnički solidnom nastupu, nećete izazvati oduševljenje kod publike, stoga je iznimno važno poznavati publiku kojoj prezentirate. U situacijama kada to prethodno nije moguće, važno je potruditi se izbjeći dosadu. Ljudi drže do svog vremena i ne vole osjećaj da su ga potratili.
Ispričajte priču u kojoj se drugi mogu pronaći. Od pet stvari ljudi će zapamtiti možda tri – ne ono što ste rekli, nego ono što misle da ste rekli i ono što su osjetili. Ako završite ranije od planiranog, tim bolje. Nije cilj ispuniti svo vrijeme koje je predviđeno za prezentaciju, već ostvariti njezin cilj. Ljudi, pogotovo u biznisu, znat će cijeniti te dodatne minute.
Prezentiranje je vještina koja se uči pa nemojte biti previše strogi prema sebi. U situaciji početnog otpora može biti korisno baciti se u vatru kako biste shvatili da se ništa strašno neće dogoditi ako ne ispadne onako kako ste htjeli. Dogodit će se učenje, rast i razvoj.
Proučite vlastiti nastup, zamolite povratnu informaciju od različitih ljudi čiju kritiku cijenite (prijatelji često znaju biti nekritični jer su usmjereni na odnos i vide prvenstveno vas, a ne ono što ste doista isprezentirali), testirajte uvide i korigirajte se sukladno onome što za vas ima smisla.
Albert Camus je davno napisao da osoba prepoznaje svoj put otkrivanjem staza koje skreću s njega. Dodala bih kako isto vrijedi i za razvoj vještina.
Ako vam je cilj usavršavati se u onome što radite, više će vrijediti jedna konstruktivna kritika koju dobijete, nego deset hvalospjeva.
Nataša Ivanković, organizacijski psiholog & coach
ivankovic.natasha@gmail.com